GITAK TV - Čovjek jogurt
Udri lajk, subscribe, podrži, posjeti https://gitak.tv/podrzi/
Potresna priča o čovjeku jogurtu. Jedan od najgledanijih Gitak skečeva svih vremena!
Genijalan mrč čovjek jogurt pogledaj ovdje: https://gitak.tv/covjek-jogurt-kolekc...
Zamolili smo neke od članova Gitka koji su sudjelovali u snimanju skeča „Čovjek jogurt“ da se prisjete kako je došlo do ideje za ovaj skeč, kako je proteklo snimanje i da podijele s nama neke od anegdota sa snimanja. Za ovu potrebu došli smo čak i do Sandre, koju je obilježila uloga majke Ivana, Mliječne kulture iz popularnog skeča.
Jeste li očekivali ovakvu popularnost skeča „Čovjek jogurt“ koji je danas jedan od najpoznatijih Gitkovih skečeva?
Bernard: Tko uopće kaže da je najpoznatiji ? TKo? Ti i takvi kao ti?
Ivan: Nismo, jer nismo zapravo očekivali popularnost niti jednog skeča.
Mate: Ma naravno da jesmo, Skeč je pisan s namjerom kao hit skeč pošto se smatramo skeč hit mejkerima. Mi smo nešto poput Quincyja Jonesa ili Denisa Dumančića iz Letećeg odreda u svijetu skečeva.
Tko je sve sudjelovao u ideji i scenariju skeča? Čija je skeč bio ideja? Zašto baš mliječna kultura?
Bernard: Svi iz Gitka otprilike podjednako, pa čak i prijatelji i uža rodbina. Jedan vozač Prometovog autobusa je jednom nešto komično izjavio dok me izbacivao vani pošto nisan imao kartu, pa smo i to stavili u skeč. Mliječna kultura je zbog poslovice „ne plači nad prolivenin mlikon“. Samo pametni će ovo shvatit.
Mate: Ja sam iznimno senzibiliziran i protiv sam diskriminacije drugih i drugačijih, pa sam tu ideju uvalio ispod žita ostalima, manje senzibiliziranim članovima Gitka. Zapravo, da budem iskren, zabavljala nas je ideja da čovjek obučen u tetrapak šeta rubnim dijelovima grada, tako da smo nakon inicijalne ideje svi sudjelovali u pisanju.
Ivan: Ideja je bila uglavnom moja. Pogotovo izraz mliječna kultura koji je bio ključan izraz za skeč.
Otkud inspiracija za skeč? Sjećate li se koju ste konkretno emisiju htjeli parodirati?
Mate: Sjećam se kako sam se ja na maškarama 2001. godine htio obući u tetrapak, ali sam bio pregojazan, ruke su mi pomodrile od tijesne kartonske kutije, ali tada sam se zakleo da ću jednog dana uspjeti u naumu. Nažalost to se nije dogodilo, jer i dalje u skeču nisam glumio tetrapak jer sam ponovno bio predebeo.
Ivan: Htjeli smo parodirati emisiju koja se zvala Eksploziv, a išla je na programu RTL-a.
Sjećaš li se nekih anegdota sa snimanja skeča Čovjek jogurt?
Ivan: Prvo čega se sjetim i što ne mogu zaboraviti je kako je Bernard povratio u jogurt jer je smrdio po mesu.
Mate: Ja se sjećam kako je bilo puno osuđujućih pogleda na periferiji grada usmjerenih prema Čovjeku jogurtu dok smo snimali. Nakon snimanja tetrapak je bio odložen kraj mog stana na 8. katu u Mosećkoj ulici. Na žalost, preko noći ga je neko promućkao i odnio.
Bernard: Ivan laže! Smrdio je po ribi, a ne po mesu. Ovo što Mate kaže za 8. kat je istina. Svaki put kad bih došao kod Mate dočekao bi me tetrapak ispred vrata dok ga jedan dan netko nije neko ukrao. Eto vidite u kakvoj državi živimo.
Koje su bile lokacije snimanja skeča? U koju školu ide Ivan, Mliječna kultura?
Bernard: Osijek, Novi Vinodolski, zatim Lika, Trnsko … stvarno pišeš? Zajebajen te. Lokacija je bila moj bivši stan na Visokoj, moja ulica, zatim smo snimali meni ispred i iza kuće, pa u sporednu ulicu i križanje na Visokoj sa Velebitskom ulicon, Splitom 3 i Jeretovon ulicon. Baš to križanje. Sad možeš zaključit i o kojoj se osnovnoj školi radi.
Mate: Naravno, radi se o osnovnoj školi na Visokoj.
Ivan: I da ne bude zabune, škola je Visoka, a ne Visoka 2.
Tko je bio zaslužan za izradu velikog kartonskog tetrapaka?
Ivan: Svi smo ga pomalo izrađivali, a znam da smo profesionalno dali isprintati natpise.
Mate: Treba istaknuti Matiju koji je uvijek bio talentiran za takve pothvate, a svakako je bilo printanja A2 ambalaže uz začuđene poglede djelatnika kopirnice.
Bernard: Evo konačno da i njega spomenemo: Matija! On je zaslužan za sve naše kulise i scenografije. Matija je „mali od kartona i selotejpa“, kako mu tepamo. Nisan mu znao funkciju u Gitku dok nije napravio jogurt i zato ga zovemo Mr. Jogurt. Matija je naš Terry Gilliam.
Kome je pala na pamet ideja da ubacite kako Ivan zove hotline?
Ivan: Meni je to palo na pamet kao dobra ideja.
Mate: Radi se o tome kako smo svi pubertete dočekali početkom 90-ih kad su jedini izvor erotskih sadržaja za nas tada bile “ruf an” reklame. Mislim da imamo neke nezdrave fiksacije na taj tip erotike i čisto me čudi da nisu dio svakog našeg skeča. Usput, u seksi ženskom jogurtu se nalazio Matija jer ima lijepe glatke noge, najljepše u Gitku do dan danas.
Bernard: To je posveta i mom djetinjstvu. Neostvarenim ljubavima priko žice i nabijenim računima.