U Kur'anu, koji je objavljen prije 14 stoljeća, u vremenu kad je astronomija bila još uvijek primitivna , širenje Svemira bilo je objašnjeno na sljedeći način :
“A nebo smo Mi snagom sazdali I zbilja širimo ga Mi.” (Ad-dhariyat, ajet 47) "And it is We who have construted the heaven with might and verily , it is We who are steadly expanding it. " (Surah Ad-Dhariyat , 47)
Riječ nebesa koja se pominje u ovom ajetu je upotrebljavana na mnogim mjestima u Kur'anu sa značenjem "Svemir" i "kosmos". Ovdje ponovo, ta riječ je upotrebljena sa tim značenjem , u drugim riječima u Kur'anu ona je povezana sa tim da se kosmos ŠIRI. I to je zaključak kojeg su naučnici uspjeli dostići danas. Prije istraživanja 21. stoljeća jedino objašnjenje kojeg su naučnici imali jeste taj da kosmos ima kontinuiranu prirodu te da postoji od bespočetnog vremena.
Istraživanja, opažanja i izračunavanja uz korištenje moderne tehnologije pokazala su da kosmos, ustvari ima početak i da se kontinuirano širi. Na početku 20. stoljeća ruski fizičar Alexandar Freedman i belgijski kozmolog George teoretski su izračunali da je kosmos u kontinuiranom gibanju i da se neprestano širi. Ova činjenica je također dokazana 1929. godine uz naučna osmatranja. Posmatrajući nebo putem teleskopa, američki astronom Edward otkrio je da se zvijezde i galaksije konstantno udaljavaju jedne od drugih.
U kosmosu se sve udaljava jedno od drugog što omogućava njegovo neprestano širenje. U narednim godinama, posmatranja su pokazala da se kosmos uistinu stalno širi. Ova činjenica bila je objašnjena u Kur'anu kada je to bilo nemoguće da zna iko od ljudi. To je zato što je Kur'an Riječ Boga, Stvoritelja i Upravljača kosmosa.