Overflow & Miškina
Od ranog jutra kada istok bljesne
Sve do noći kasne dokle sunce gasne,
Orem zemlju, crnu djedovinu svoju, svoju...
To najveće blago, imovinu svoju, svoju.
Budi i raste, donosi nam ploda,
Hoće li već jednom doći sloboda?
Budi i raste...
Žarko sunce grije, konji ralo vuku
Znoj mi lice mije, ne osjećam muku.
Pomalo pjevuckam, šire mi se grudi,
Iako me vrijeđa pogled mnogih ljudi.
Budi i raste...