Zvončići Jacques Houdek
Dolove i brijeg zabjelio je snijeg,
sa saona kroz noć, naš se čuje smijeh,
okićen i plah naš vranac juri svud',
a zvona dalek zvuk pokazuje nam put.
Ej, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć,i ostaju u sjećanju što nikad neće proć',zvončići, zvončići, zvone na sav glas,kroz tihu noć i čitav kraj zvone za sve nas.
Ponoć već je tu, za satom ide sat,
i juri vranac naš k'o da nikad neće stat',tiho pada snijeg k'o perje mek i lak,prijatelj je drag, veseli mu se svak'.