Snijeg je opet - priča 19/21
PRIČE MOJIH MLADOSTI 19/21
Snijeg je opet
Tekst: Perica Jokić
Muzika: Vujica Jokić Riči
Interpretacija: Miodrag Stošić
Realizacija: oktobar-decembar 2020.
SNIJEG JE OPET
„Kako si tužna mladosti moja dok tiho pada...“
Zbog tebe moja top lista i danas izgleda ovako: 1. Sneg je opet, Snežana, 2. Stepenice do neba, 3. Dim na vodi... Šaulić – Plant – Gilan. A ti me se ne sjećaš.
Rijetko si nosila suknje, a i tada one ne bi bile oko struka, već oko vrata. Hladno ti na spavanju pa si ih tako kačila umjesto spavaćice. Odakle znam? Jutarnji izvještaji u devet. Sjećaš se?
Bila si u vezi sa Ivom, a ja te pomalo krao. Nije bilo sportski s moje strane, a s vaše još manje. Nijeste znali da se lijepo posvađate i ukratko raskinete, već ste taj čin nesnosno otaljavali. Vaš razlaz je počeo prije nego što ste se upoznali. A ja sam samo htio da vam doprinesem kod konačne odluke. Ali, kako su stvari stajale, sumnjam da je znao za nas. Baš kao i ti sada za mene što ne znaš, zaboravno jedno.
Zaveo sam te u sumrak na izlaznom stepeništu fudbalskog stadiona. Teren je bio prazan, ni sudije, a dao bi nam najmanje tuce crvenih kartona koliko smo se međusobno faulirali i nedozvoljeno koristili rukama. Sjećaš se?
Onda smo svratili kod Saške, tvoje školske drugarice. (Da, to je ona ista Saška iz “Likera kruškovca”, samo što je ovdje još bila epizodna uloga). Saška nije mogla sama da udjene konac u iglu, pa je trebala tvoju pomoć. Kad se pojavila iz druge sobe, nigdje tragova od konca, ali od igle – koliko hoćeš. Tih godina ljeto je znalo svoj termin, redovno je dolazilo, bilo je vruće, nosili se kratki rukavi pa su i vene bile više transparentne. Ona i dalje negdje ubija drogu svojom opojnom krvlju, a za posljedicu, umire njen brat koji nije ni znao za fiks. Ni toga se ne sjećaš?
Čitao sam ti priče o naježenim modrikavim nogama koje si samo za mene upakovala u prozirnu, veoma kratku haljinicu i tutnula mi ih da se njima zabavljam dok budeš lutala negdje daleko u mislima, ne želeći više da se vratiš kući. Knjižicu sa ocjenama za solidno ponavljanje razreda samo si meni smjela da pokažeš. I da mi govoriš o leks specijalis planovima... Iskopala si tamo negdje neki rod i riješila da emigriraš, da se hitno udaš i da što prije prebrišeš svu svoju prošlost. Sjećaš se?
Biciklom sam te prebacio do stanice i bez ikakvih teških kofera poručio ti da se ne naginješ kroz prozor. Otišla si u bijeli svijet, baš onakav kakav si meni u vidu snjegova ostavila. Morao sam sam da se nosim sa njima, a oni su od tada, iz inata, vijali sve češće i zadržavali se duže. „Neka bude uvijek kao onda kad smo se sreli“, govorila si. A zime, osim povećanih troškova za ogrijev, ništa mi drugo opipljivo nijesu donosile. Više se nijesi pojavila ako se sjećaš. A koliko je prošlo od našeg hita, Snežana?
„Извините, можда нијесам особа коју тражите. Уз то, ни за какву Југославију не знам.“
Možete misliti, a na displeju mi se obraća čistom Vukovom ćirilicom.
Snijeg je, Snežana.
Ili je samo meni hladno. Temperatura mi danima ne spada; sestre u bijelom nikako da okopne...
A Đokoviću je do 50. teniske titule!
(Perica Jokić)
Tagovi
Ne daj se, Ines
Rade Serbedzija
Arsen Dedic